Konflikti u komunikaciji 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 11 | Nivo: Visoka škola za uslužni biznis

Najranija zabilješka o raspravama o komunikaciji nalazimo u razdoblju 500 godine pr.Kr. do 400 godine. U samome početku bilo je to bavljenje retorikom. Pod tim pojmom mislilo se na vještinu javnog nastupa. Ovo razdoblje nazvano klasičnim, obilježili su Platon sa svojim djelom “ Fedar “, Aristotel “ Retorika “, Ciceron koji je unaprijedio proučavanje stila komunikacije te Quintilijan koji je otkrio govorne figure: metaforu, sinegdohu i metonimiju. U srednjem vijeku prevlast teologije je bila preprekom teorije ljudske komunikacije, posebno znanstvene teorije. Religija i retorika su bile nerazdvojne. Čovjekovo djelovanje tj. “ slobodna volja “ sastojala se u odabiru da li će se prikloniti Bogu ( načelima dobra ) ili Sotoni ( načelima zla ). U renesansi se obnavljaju klasična učenja. Ovo je vrijeme velikih otkrića, razdoblje je buđenja i velikih promjena. Mijenja se uvjerenje da je ljudska istina podređena božanskoj, natprirodnoj i transcendentalnoj nedostupna je ljudskom razumu, sada se vjeruje da se ljudskim razumom može doći do istine o stvarnosti. Nauka se odvaja od teologije. Predstavnici su bili: Bacon, Decartes, Locke, Hume, Kant, Hegel. U razdoblju moderne javljaju se prva istraživanja između psihologije i komunikacije, dolazi do proučavanja argumentiranja, stila i konverzacije. Persuazija se sagledava kao proces koji uključuje shvaćanje, maštu, emociju i volju. Najznačajniji predstavnici su: Campbell, Whatley, DeQuincey, Spencer. Rano 20. st. vrijeme je u kojemu se prednost daje biheviorizmu nasuprot komunitivizmu, dolazo do pojave gestalt psihologije, žarište se stavlja na ličnost. Karakteriziraju ga i simbolički interakcionizam, interpersonalna teorija u psihologiji, a žarište je na značenju. Predstavnici: Cooley, Mead, Sullivan, Ogden & Richards, Lewin, Moreno, Sherif. Za sredinu 20. st. karakteristično je: grupna dinamika, sociometrija, analiza interakcijskog procesa, osnivanje Međunarodnog komunikacijskog udruženja, matematička teorija komunikacije, teorija atribucije, proučavanje učinaka samootkrivanja na odnose, proučavanje stavova. Predstavnici: Lewin, Moreno, Sherif, Bales, Murray, Meider, Kelly, Likert, Festinger, McGuire, Asch, Fishbein, Bandura. Šezdesete i rane sedamdesete značajne su po: osnivanju komunikacijskih katedri, na komunikaciju se gleda kao na proces, znanost je stavljena nasuprot retorici, došlo je do povezivanja masovne komunikcije s interpersonalnom, samopredstavljanje ili dramaturška perspektiva te interakcijska i reakcijska perspektiva. Predstavnici: Berlo, Rogers, Birdwhistell, Hall, Goffman, Bateson, Laing, Beavin & Jackson.
KOMUNIKACIJA I KONFLIKTI U KOMUNIKACIJI
Komunikacija je prijenos informacija od pošiljatelja k primatelju uz uslov da primatelj razumije informaciju. Funkcija komunikacije je ujedinjavanje organizirane aktivnosti. Ona je sredstvo modificiranja ponašanja, provođenja promjena, postizanja proizvodnosti informacija i ostvarenja ciljeva. Prenošenje informacija od jedne do druge osobe je nužan proces bilo da se govori o familiji, crkvi,đžamiji,preduzeću, timu, grupi ... Na komunikaciju možemo gledati kao na sredstvo povezivanja ljudi u organizaciji na ostvarenju zajedničke svrhe. Aktivnost unutar grupe nije moguća bez komunikacije jer se ne mogu provesti koordinacija i promjena. Svrha komunikacije u organizaciji je provesti promjenu – usmjeriti akcije u cilju dobrobiti preduzeća.
Komunikacija je potrebna za:

---------- OSTATAK TEKSTA NIJE PRIKAZAN. CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturskiradovi.net 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: maturskiradovi.net@gmail.com